petak, 15.06.2007.

Sss... :)))

Music is my mistress,
and she plays second fiddle to none.

| 12:45 | Komentari (5) | Isprintaj | #

utorak, 12.06.2007.

M.

Život se sastoji od niza malih trenutaka.
Ne razmišljam previše o dalekoj budućnosti jel nema smisla, samo se zamaram.
Prošlost nastojim ostaviti iza sebe, pamtim, točnije želim pamtiti samo lijepe trenutke.
Život koji živim sada, u ovom trenutku...
Ti si veliki dio toga života.
Trenutno u glavi vrtim samo lijepe uspomene.
Lijepe... ali one malo manje lijepe nedaju mi mira.
Sve će se vratiti na staro, ali trebam snage samo da započnem... a ne znam kako!
Jel vidiš... ja tebe ne želim povrijediti... NIKADA!!!
A ti si to učinila, namjerno ili nenamjerno.
Ali jesi!
I sada će trebati puno vremena da se vratimo na staro.
Ali ipak.... VOLIM TE!!!


" You've been the blood in my veins
The only one who knows my middle name
And the smiles they came easy 'cause of you
You know that I love you, but I hate you
'Cause I know I can never escape you
Let the choir sing for tonight I'm an easy mark
Hey now, am I acting just a little too proud... "

| 00:57 | Komentari (8) | Isprintaj | #

nedjelja, 20.05.2007.

LIFE IS GOOOOOOD!!!

Najdraži moji...
Hvala svima na lijepim mailovima, riječima podrške. Ja sam živa i zdrava.
Idem naprijed i napokon imam smajl na faci. Nekako sam... sretna.
Danas sam došla sa Paga. Trebao je to biti vikend od tri dana sa starim i produžio se na mjesec dana.
Jako sam dobro... stvari idu u moju korist.
Nije me bilo... pa od zadnjeg posta. Nisam dolazila na blog. Sada se javljam da znate da sam živa.
Opet ću nestati. Barem do jedno 10. mj. Imam planove. Radne! Veselim se tomu. I sumnjam da ću imati vremena za pisanje. Možda bacim oko tu i tamo na vas najdraže ako mi vrijeme to dozvoli. Nadam se da ću vas naći kada se vratim.
I opraštam se sa vama, barem za sada... i ovo mi je prigodni 100. post. :) Tko bi reko da sam tu već od 2005. godine, ha?
Ljudi čuvajte se, uživajte, živite, pazite jedni na druge, volite se.
A meni se čini da će mi ovaj 22. rođendan ipak biti jako sretan! 24. 05. se slavi. Hoćete me se sjetiti? :)


How's your life, it's been a while
God it's good to see you smile
I see you reaching for your keys
Looking for a reason not to leave

If you don't know if you should stay
If you don't say what's on your mind
Baby just breathe
There's nowhere else tonight we should be

You wanna make a memory?

| 17:52 | Komentari (14) | Isprintaj | #

petak, 16.03.2007.

NIJE SVE CRNO... IMA I MALO SIVOG...

Život je dosadan i uzaludan.
Počnemo s velikim nadama, onda zajebemo stvar.
Skužimo da ćemo svi umrijti, a da ne nađemo odgovore na velika pitanja.
Razvijemo nategnute ideje koje samo objašnjavaju naš život na drugačiji način, a ne proširuju ustvari količinu našeg konkretnog znanja, o velikim stavrima, zbiljskima.
U principu, živimo kratkim, razočaravajućim životom, a onda umremo.
Ispunimo si život sa sranjem, stvarima kao što su karijera i žene kaj ti sam mažu oči da sve nije skroz besmisleno.


Trainspoting

Nisam pukla, nemojte brinut. Nije ovo moje, ali samo mi je djelovalo prigodno.

pusee. :)


| 14:57 | Komentari (33) | Isprintaj | #

četvrtak, 08.03.2007.

JOŠ SAM TU... :)

Nešto me sreća napustila... sve je počelo krajem prošle godine i crno razdoblje se nastavlja.
Nemam volje pisati... nema me na blogu.
Samo da se javim i zahvalim na lijepim mailovima podrške... znate koji ste, da ne nabrajam.
Neki ljudi su me zbilja ugodno iznenadili a znamo se samo u ovom, blog - svijetu.
Hvala i na lijepim komentarima.
A mojim prijateljima... jedno najveće hvala, volim vas, iskazali ste se... da neki ljudi nisu pored mene u ovim trenutcima bila bi u potpunosti izgubljena. Svi ste divni...
Vjerovatno me neće biti neko vrijeme... ali vratiti ću se ja. Nemojte me zaboraviti do tada.

pusee svima :)))


FAITH OF THE HEART

It's been a long road
Getting from there to here
It's been a long time
But my time is finally near

And I can feel the change in the wind right now
Nothing's in my way
And they're not gonna hold me down no more
No they're not gonna hold me down

'Cause I've got faith of the heart
I'm going where my heart will take me
I've got faith to believe
I can do anything
I've got strength of the soul
And no one's gonna bend or break me
I can reach any star
I've got faith, I've got faith, faith of the heart

It's been a long night
Trying to find my way
Been through the darkness
Now I've finally had my day

And I will see my dream come alive at last
I will touch the sky
And they're not gonna hold me down no more
No they're not gonna change my mind

'Cause I've got faith of the heart
I'm going where my heart will take me
I've got faith to believe
I can do anything
I've got strength of the soul
And no one's gonna bend or break me
I can reach any star
I've got faith, I've got faith, faith of the heart

I know that we're so cold
We've seen the darkest days
But now the winds I feel
Are only winds of change
I've been through the fire
I've been through the rain
But I'll be flying, oh yeah

'Cause I've got faith of the heart
I'm going where my heart will take me
I've got faith to believe
I can do anything
I've got strength of the soul
And no one's gonna bend or break me
I can reach any star
I've got faith, I've got faith, faith of the heart

It's been a long road...

| 14:45 | Komentari (18) | Isprintaj | #

petak, 02.03.2007.

KAMO SAD?

You're just a memory of a love
That used to be
You're just a memory of a love
That used to mean so much to me...


Naviru mi sjećanja i lijepe uspomene iz djetinjstva... ima ih puno.
A sada... sada nisam sretna kao prije.
Kada su nam se odnosi zahladili?
Kada sam ja postala tako hladna?
Kada mi je prestalo biti stalo?
Imam sto pitanja koja im želim postaviti... zašto su neke stvari odigrali baš tako?
Prošao je i prvi dan... prvi dan da sam otišla iz "našeg" doma.
Već jako dugo osjećam da ne pripadam tamo ali nisam mislila da će me ovako boljeti... da će mi toliko faliti najobičnije sitnice.
Očekivala sam barem poziv i pitanje "jesi dobro" ! Ali ništa. Valjda su preponosni da bi prvi podigli slušalicu i nazvali.
A ja što prije shvatim da nisam više njihovo malo dijete, krenem dalje... u potragu za novim životom, vlastitim životom, bit će mi bolje.
Ali jebeno ne znam kako.

| 00:25 | Komentari (15) | Isprintaj | #

četvrtak, 01.03.2007.

NOVI POČETAK

Došlo je neko novo vrijeme za mene.
Sve se je okrenulo u trenu. A dan je tako lijep i dobar bio.
Otišla sam od doma. Neke riječi su izrečene... nema povratka i samo sam spakirala torbe i otišla.
A bolilo je. Dok sam odlazila od doma osjećala sam kako mi suze klize niz lice. Ali više ne... isplakala sam što sam imala. Još jedno poglavlje je završeno.
Sad sam kod Mimi. Da nemam tu osobu pored sebe bila bi izgubljena u potpunosti.
U glavi mi je totalna zbrka i kaos... toliko toga imam za reći a ne znam kako da to napišem... da bilo šta od ovoga što želim reći ima smisla.
Radi gluposti... moj život sada ide novim tokom. Jedna riječ, jedan pogled... bio mi je dovoljan da znam da više ne pripadam tamo. I otišla sam.
I noćas ne spavam u svom krevetu... nemam ni svoj jastuk.
Tužna sam... znam da je trenutno pored mene osoba koja me voli i sve će napraviti za mene ali osjećam ogromnu prazninu.

| 01:08 | Komentari (6) | Isprintaj | #

petak, 23.02.2007.

THERE' S NOTHING WITHOUT LOVE...

Sinoć je bilo... pa možemo reći... zanimljivo.
Šalje jedan od frendova sms za kavu oko 22 sata i sve se dogovorimo. Uto ja pošaljem sms drugom frendu da vidim jel konačno ozdravio i da ga pitam jel za kavu.
Kaže kako su se već dogovorili i kaže da će na toj kavi biti moj Ex.
Lagano sam počela pizdit. Kaj da radim? Da odem, ne odem. Zvrcnem još neke dečke i nitko pojma nema da dolazi. I svi mi naravno rekli da kaj glumim... sam da se spustim i dođem. Jel ako tko nema kaj tražit na toj kavi to je on. hehe Odmah mi je raspoloženje skočilo.
Naravno da nisam u trenirci došla kako znam inače. Malo se koka i sredila. Zašto? Ziher ne zato kaj mi je stalo... ali znate kako je to... vidjet češ bivšeg i naravno da moraš izgledat što bolje možeš. Ali naravno da nisam pretjerivala...
Dobro... lik ovaj put nije bio blijed kao krpa kaj me vidi jel mu je Gogo rekao da ću doći pa se je pripremio.
Uglavnom... samo smo se pozdravili i komunikacije nije bilo.
Ja sam se zajebavala sa frendovima... standard, a on je samo slušao, šutio... nije imao ništa pametno za reći i pogledavao cijelo vrijeme prema meni... nije da umišljam, ali svaku riječ je upijao kaj sam govorila. Vidjela sam čak da me je nešto htio i pitati ali je odustao.
Krenemo prema doma... on na stanicu... svi nešto meljemo... i on započne neki razgovor:
"Jel radiš, jel ti dobro kod staraca, njemu su strci bolesni, ali sve mu je super u životu..."
Mislim, ništa specijalno i onda bum... ubaci lagano u razgovor kako sad ima plaću 7000 kn. hehe Pa dragi, fakat me nisi upoznao. To niti mi kaj znači, ni da smo zajedno, a kamoli sad. I znam da laže. Jel znam di radi i znam da je to nemoguće. Samo sam mu se lijepo nasmijala.
I pozdravimo se... on ode na svoju stranu... a moj frend se okrene i počne ga podjebavat na "muški način"... i tu je on važno ubacio kako on ima curu. Ajme, ubite me. Samo sam se nasmijala... jel zaboli me... a ti, toliko si plitak da to preda mnom, bivšom, spominješ. Nadam se da ćeš na putu negdje pokupiti nešto malo pameti koja ti je potrebna.
I dok sam hodala kraj njega... izmjenili tih par riječi, imala sam felling da hodam pored stranca. Da pričam sa nekom osobom koju sam vidjela jednom, dva puta u životu. Zašto, ne znam!
Ne izgleda najbolje... kaj mu se dogodilo ne znam niti me zanima... nekako je zapušten, a barem je on uvijek držao do sebe.
Toliko o tome.
Pita me frend kasnije... kako si? Dobro, još jedna potvrda da mi ništa ne znači, da sam ga preboljela i ako se ovo još koji put dogodi vidjela sam da mogu sa njim sjest i popit kavu... da me to ne dira i da možemo izmjeniti dvije - tri riječi kao normalni ljudi.
Već sam neko vrijeme u fazi kada mi je dobro biti single. I još uvijek me to drži. Do kada će biti tako stvarno ne znam. Dok traje, dok mi je dobro, uživam.
Ali isto sam tako svjesna da život bez ljubavi ne vrijedi živjeti.

Without love, there's nothing without love
Nothing else can get you through the night
Nothing else feels right without love
There's nothing without love
Nothing else but love can burn as bright
And nothing would mean nothing without love

I see my life
There's some things I took for granted
Love's passed me by
So many second chances
I was afraid
But I won't be afraid no more...

Ne bojim se riskirati... ako uleti netko pravi... netko za mene, normalno da ću se prepustiti. Ali samo se bojim onoga... da kad ću ja htjeti, kada ću osjetiti tu potrebu da se zbližim sa nekim, da neću imati priliku i da ću završiti solo. Jel neke prilike sam olako pustila, nisam htjela.
Jebi ga, takav je život... sada kada ne želim, imam prilike... a kada ću ja htjeti lako moguće da neće biti prilike. To je tako!

| 15:58 | Komentari (17) | Isprintaj | #

četvrtak, 22.02.2007.

DOBRO JUTRO ILI DOBAR DAN... :)))

Danas sam opet dobro... hehe
Kaj mi je, ne znam. Ne pitajte. Imam opasne promjene raspoloženja. I u komentarima vidim da me se pita kakve su to promijene raspoloženja. Onakve kakve imaju žene kaj su u veksu. hehe
A nisam, premlada sam.
Još sam sinoć bila dobro. Otišla sam na kavu sa Aibreann i naravno da smo sjedile pet sati na toj kavi. Ali doslovno. I dobila sam injekciju koju sam trebala. Digla me cura sa razgovorom, savjetima i slušanjem. Ne mogu vjerovat da se tako dobro kužimo. Kao da smo frendice već godinama. Istina da se čitamo jako dugo, od samog početka i znamo jako puno jedna o drugoj jel smo uvijek pisale ovaj blog kao neku vrstu dnevnika, ali nikad nisam brijala da ću se tako dobro naći sa njom ili sa bilo kim sa bloga. Ali evo, donijelo mi ovo dugogodišnje bloganje jednu divnu osobu.
Ujutro me probudili starini vriskovi. Počela se derat žena, zapomagat, kukat. A inače nije takva, tj. nemam takvo buđenje ujutro. A kako meni trebate dati koju minuticu ujutro da dođem k sebi, da vidim gdje sam uopće, nije ništa čudno kaj mi se mozak nije odmah uključio. I da se razumijemo, bilo je 9 sati a meni je to jako, jako rano. Sve prije podne meni je rano.
A kaj se dogodilo? Dragi moj buraz srušio se u kuhinji. Zateturao, problijedio i samo se skljokao. I ne miče se, ne reagira. Dođem ja k sebi, skužim, nije zajebancija. Počnem ga šamarati (malo preveć, ali zanjelo me)... i otfuram ga do kreveta... lik ne kuži ništa, samo oči izvrnuo. A jebote... di je stari kad ga trebaš? Skilavila sam se. A od stare nikakve pomoći. I dijete ima temperaturu, čeka nalaze... ma sad je dobro... vidim, čim mene pila i tjera sa kompa. A mamica ga dvori kao da je na samrtnoj postelji. A kaj češ... mamino dijete.


Dobro jutro ili dobar dan :)

Sto god da radis, cinis, poduzimas, ili ako ne ucinis nista, tek jednostavno - zivis, nekome ces biti super i voljet ce te, dok te netko drugi zbog istih tih stvari nece podnositi. To je jednostavno tako. Ono sto trebas je: nauciti nositi se s time. Ne uzimati sve previse srcu, jer ce te to uzalud emotivno iscrpljivati. Mi ljudi smo tako cesto puta slabici, nemamo moc ispravnog sagledavanja dogadjaja i pojava koje nas okruzuju. Nerijetko unatoc velikom trudu, donosimo posve pogresne zakljucke. Upravo stoga ne trebamo prestrogo osudjivati one koji nas odbacuju ili ne uvidjaju kakve smo osobe, tj. kakvim osobama tezimo biti. Zapravo, osudjivati ne bismo trebali uopce. Prije nego sto sam osudio tebe, samo da sam pogledao sebe, bilo bi dovoljno da zasutim.
I da, jako nepravedno vazemo. Gram loseg sto nam je netko ucinio danas (a mozda ce se vec sutra pokazati da i nije bilo tako lose kako se u prvi mah cini) tezi je od tone dobrog koja se nakupila tijekom niza godina.
Ima li sve skupa uopce ikakvog smisla? Nedvojbeno ima. Mora biti neki razlog zasto postoji svemir, galaksije, nebeska tijela, planeti... medju njima i Zemlja, a na Zemlji ziva bica, biljke, zivotinje i ljudi. I Beauty Queen From Mars, jedinstvena i neponovljiva. Nisi tu bez veze, dijete. I ne zamaraj se ako ne mozes dokuciti zbog cega. Mozda nikada neces niti moci, i u tome nema nista lose. Zivjeti ucimo stalno, sve dok traje.
Osobe koje su na nizem stupnju duhovnog razvitka od tebe, nastoj oplemeniti, poduciti i uciniti ih boljima. S onima koji su ti na podjednakoj razini, komuniciraj, suradjuj, djeluj, i korak po korak zajedno gradite ljepsi svijet. A onima odabranim, s crtama bozanskog nadahnuca u karakteru, koji su u visoj sferi nego sto smo mi, nemoj zavidjeti. Budi im zahvalna sto te doticu, i upijaj njihovu mudrost i dobrotu svim porama. Bastini od njih da bi mogla prenositi dalje. I budi cool. Ok?
Pusa!


Ovaj mail sam dobila od jedne jako drage osobe. Puno mi znači. Pročitam ga, često... jel napisan je iz srca. A meni je odmah bolje, čim ga pročitam. Kako nije baš proteklo razdoblje bilo bajno, bilo je i uspona i padova... jedan dan me je u inboxu dočekao ovaj prekrasan mail. Čak sam i zaplakala. A ja rijetko kad plačem. I čitam ga opet... i neke stvari su mi jasnije. Hvala!

| 15:23 | Komentari (4) | Isprintaj | #

srijeda, 21.02.2007.

I' M STILL CHASING THAT DREAM!!!

Hey, man, it's been a while
Do you remember me?
When I hit the streets I was 17
A little wild, a little green
I've been up and down and in between
After all these years
Can you believe I'm still chasing that dream
But I ain't looking over my shoulder...


Znala sam, jučer sam se smijala danas plačem.
Kako mene pogađaju neke stavri a ljudima je to nepojmljivo.
Nazvali su me ledenom kraljicom. Ali nisam. Osjećam, i više nego što neki misle. Samo što teže pokazujem svoje osjećaje. Istina je da nisam previše sentimentalana ali nisam ni ledena.
I uvijek me pitaju kako to da si uvijek nasmijana? , ili ti si uvijek dobro! , ili kako to da si ti uvijek dobre volje? .
A samo dvije osobe znaju sve. Znaju istinu... i kad sam loše i kad sam dobro... za ostale sam dobro... možda zato i pišem toliko o tome u zadnje vrijeme, lakše je.
Za ostale tu je maska... jel ne plačem u društvu... držim se Akijeve... "zaplači kad te nitko ne vidi"...
Zašto sam ovako? Jedan san je propao.
Koji? Ma nema ni veze. Već sam i ja zaboravila. Više se ne osvrćem i ne gledam unazad.
Idem van, samo na kavu... maska je tu i smiješak ne silazi sa lica.
Jooj, kad ću se ja opametiti i shvatiti da nisu svi ljudi dobri?
Pusa... ali samo vama dobrim dušama.
Znam da vas ima. :)))

| 17:02 | Komentari (9) | Isprintaj | #

utorak, 20.02.2007.

I JUST WANT TO LIVE WHILE I' M ALIVE!!!!!

Snovi...
Sjebali me opet... (ispričavam se svima na rječniku, inače ne psujem, pristojno sam djevojče)...
Bila sam sa dečkima na kavi, a vi dragi moji dečki, muškarci i koji se samo tako nazivate, ne znate pričati o ničemu drugome nego o sisama, guzicama, trebama općenito i sexu naravno. Znate koliko je bilo sati kada sam jedva čekala da se okrene na temu sporta ili politike. Jel mi je bilo dosta... a da odem sa kave, nemoguće, nisu me puštali.
I dok oni razglabaju o ženskom rodu, traže savjete... gdje, kako, zašto, šta volimo, šta ne... ne bi bio problem da tako nije svaku večer.
Ali sad je bio i problem jel se je u svakoj drugoj rečenici spominjao On. I svaki primjer se je uspoređivao sa nama. Sada, nakon 4 mjeseca pričam bez beda o Njemu, prekidu... općenito o svemu. Ali cijelu večer slušati o bivšem... ispizdila sam. Da stvar bude još gora, naravno da ga svi poznaju. Dakle, bilo im je još slađe, pogotovo kada se je o samom sexu pričalo.
I dođem doma i ne mogu iz glave izbaciti njih, neke njihove izjave i Njega.
I sanjam ga... san predivan, kao iz filmova. Ujutro se probudim i ne mogu k sebi doć. Još da ga i sretnem bio bi to šećer na kraju. Sva sreća da je na drugom kraju Zagrebu.
Uletio jedan momčić... on bi nešto. A meni se tako ne da. Baš mi je lijepo. Želim jedno vrijeme biti sama. Raditi baš onako kako i kad ja to želim. Uglavnom... kako mi dođe bez da ikome polažem račune.
Bila sam na razgovoru za posao. Jebeni posao! Preko špage, naravno, jel bez toga danas ništa nejde. Stari povukao neke veze. Žena je mrak... uglavnom prihvatila bi posao bez razmišljanja, u moj struci.
Ma dobro, nije to sada ni bitno. Ženi se sviđam ali problem su moje godine. Imam 21 i premlada sam. Ona bi nekog starijeg. Grrrr.... Ajde dobro. Ali još to nije konačno. Javit će mi se. Ima jednu ženu kaj je radila sličan posao 17 godina i naravno da njoj daje prednost. Ali ako ju ta baba odjebe ja uletavam. Pa držite fige.
Idem... idem sad... ne znam kaj mi je. Nabrijana sam maksimalno, hiperaktivna... Bon Jovi trešti na sav glas... ništa čudno... ili oni ili netko drugi ali uvijek je glasno. I čula sam neke jebeno loše glasine da mi se omiljeni bend raspada. Ne, nije moguće. Ne vjerujem našim novinarčićima i svim tim lošim forumima. Od benda nema izjava nikakvih, dakle još smo sretni. Još jedna Joko Ono i Beatlesi se ne smiju ponovit. Duguju mi koncert, barem jedan!
Idem van, na neku cugu... nagovorit ću dečke i da zaružimo negdje... barem njih nije teško nagovorit na ništa, jel kad sam ovakva uvijek bude dobro vani. Nema veze kaj je danas utorak.
Bit ću najglasnija i najluđa... dođe mi s vremena na vrijeme...

I ain't gonna be just a face in the crowd
You're gonna hear my voice
When I shout it out loud...


Ostajte mi dobro. Živite i ludirajte se... sad... jel kad ćete ako ne sada.
Ja znam da ću večeras biti ono što želim... briga me za sve...
A sutra možda i napišem post, nadam se da me pamćenje neće izdati.

It's my life
It's now or never
I ain't gonna live forever
I just want to live while I'm alive
It's my life
My heart is like an open highway
Like Frankie said, I did it my way
I just wanna live while I'm alive
It's my life...

| 19:55 | Komentari (10) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 19.02.2007.

ŽAŠTO TAKO?

A zašto ne!
Meni draga, Zovite Me Britni mi je prenjela ovu štafetu, pa evo što imam za reći.
Počela sam blog pisati davne 2005. god. u studenom. Nagovorila me je moja draga prijateljica, a vi ju znate kao Urban Princess i jedan prijatelj, točnije Lazy Dayslepeer. Pilali me i ja popustila. Prvo je bilo da ne bi, ne da mi se. I onda sam se navukla. Dugo postoji ovaj blog a još nisam navukla ni sto postova. Ali blizu sam.
I tako ja sjedim sa njom u njenoj sobici i spomene blog, ja svoj još nisam otvorila... i kako da se nazovem.
Vrtim neku pjesmu od Bon Jovia u glavi i prvo mi padaju neka druga imena na pamet koja spominju u svojim pjesmama ali nisu bila za mene.
I sjetim se jedne od dražih pjesama. I samo me je puknulo. To je to... ja sam od sada BEAUTY QUEEN FROM MARS.
I počela sam sa pisanjem... puno mi je pomoglo. Oduvijek sam čitala knjige i brijala kako bi bilo dobro uhvatiti se nekog pisanja. Točnije to su sve pizdarijice kaj tu pišem, ali bilo mi je jebeno kada sam počela pisati. Imam i svoju ekipicu i vi koji me čitate, dajete savjete kad sam "dole", hvala vam za to.
Nikada nisam pisala i vodila dnevnik. Ovaj blog je prvo najbliže kvazi dnevniku gdje otvaram srce i dušu, ponekad i previše.
I tako je nastala BEAUTY QUEEN FROM MARS. Ista sam kao i u stvarnom svijetu, ovdje sam najiskrenija, možda i više nego u stvarnom životu. Jel nikada ne zavlačim, ne lažem, ne dajem lažne nade i trudim se uvijek i svugdje biti JA. Ako se nekome ne sviđa baš me briga. Ali većini se sviđa. To je dobro, znači ne radim ništa krivo.
Obožavam glazbu, pogotovo Bon Jovia, njihova glazba me je pratila kada mi je bilo najteže, i kada mi je bilo najljepše. U teškim trenucima nepravde i slomljenig srca "dizala" me je i vodila, kada sam sretna "digne" me još više. I kako rekoh, glazba je jedan ogromni dio moga života i tako je nastao i nick iz jedne njihove pjesme... "Captain Crash and the Beauty Queen From Mars" .
Kako znam biti šašava i neshvatljima pojedincima, znaju mi reći da se ponašam kao da sam pala sa Marsa... a sa druge pak strane luda sam za SF – om, što je većini neshvatljivo. Obožavam Star Trek i sve filmove i serije slične tematike... i evo me... nick savršen za mene.
Još samo da i nađem i svoga Captaina Crasha i bit ću potpuna.
A ja svoju štafetu predajem:
URBAN PRINCESS
AIBREANN
i ARGITULI.


Pusee svima



Captain Crash and the Beauty Queen From Mars


Dressed up for a big date
Like Halloween day but it was Fourth of July now
A car crash with a suitcase and a painted face
She was one of a kind
She wears a plastic crown like Cinderella
And roller skates in bed
Crash rides the greyhound from his hometown
When he comes around 'cause they don't let him drive now
Mixed up as a milkshake
But make no mistake
They're shooting for the stars

You and me
We're invincible together
We can be so tragical, whatever
Dressed up just like ziggy but he couldn't play guitar
Captain Crash and the Beauty Queen From Mars

Share a toothpick, trading lipstick
Watching traffic for days at the diner
Holding hands, making big plans
Playing Superman, he was wearing eyeliner
Another local legend and his longtime lucky charm

You and me
We're invincible together
We can be so tragical, whatever
Dressed up just like ziggy but he couldn't play guitar
Captain Crash and the Beauty Queen From Mars

They're drunk on love as you can get
Getting high on lust and cigarettes
Living life with no regrets
At least they're gonna try to fly

You and me
We're invincible together
We can be so tragical, whatever
We're Sid and Nancy
Fred and Ginger
Clyde and Bonnie
Liz and Richard
Kurt and Courtney
Bacall and Bogie
Joltin' Joe and Ms. Monroe
Here's Captain Crash and the Beauty Queen From Mars

| 16:00 | Komentari (9) | Isprintaj | #

petak, 16.02.2007.

I DALJE JA!!!

Jel ima još vas budala što u ljubav vjerujete?
Ja sam ta. Malo mi se ta vjera bila narušila u zadnje vrijeme ali danas samo želim nekoga kraj sebe. A to nije ostvarivo u ovom trenutku.
Pročitala sam "Što svaka žena triba znat o onim stavrima", Arijana Čulina. Ima par dobrih savjeta. U nekim situacijama sam se i pronašla. Ali sve se svodi na to kako se žena treba promijenit, udovoljit muškarcu i kako ljubav nije onakava kakvom ju mi zamišljamo. Žena je uvijek negdje na drugom mjestu.
A ako žena sama sebi nije bitna, kako može zadovoljiti i usrećiti svoga čovjeka, pitam se ja?
Ne da mi se filozofirati... pročitajte ako želite.
Uglavnom, svatko je krojač svoje sreće, svi smo drukčiji. Ako se dogodi prava ljubav ništa nije teško napraviti za voljenu osobu. Tada nestanu i kalkulacije i predbacivanja... i sve loše. Ali samo sa pravom osobom.
Neću razmišljati o tome. Neću se mijenjati.
Ostajem "svoja" .
Čekam... možda iza sljedečeg ugla baš mene čeka onaj pravi.
Baš mene ovakvu... kakvu jesam.
Jel ne želim se mijenjati.
Ostajem iskrena i vjerna sebi...
A ako opet najebem radi toga... ma jebeš ga, barem znam da se nisam mijenjala radi nikoga i da sam i dalje samo "svoja" .
Ako ti ne paše... a onda i nisi onaj pravi za mene.
Vjerovatno će mi srce biti slomljeno još koji put, možda ću i ja slomiti pokoje na putu dok ne nađem ono pravo... ono koje će kucati samo za mene.

"I'm not old enough to sing the blues
But I wore the holes in the soles of these shoes
You can roll the dice 'til they call your bluff
But you can't win until you're not afraid to lose..."

| 16:16 | Komentari (17) | Isprintaj | #

srijeda, 14.02.2007.

ŽIVOT JE KURVA!!!

Sada to znam. Nažalost!
Žalosno je što me neki ljudi smatraju glupom... prave me glupom.
Kako sam i rekla jednom dragom prijatelju... puno ljudi mi je u životu prošlo kroz ruke, povrijedili su me i više nego dotična osoba. Ako još jedna odlazi tj. već je u svojoj glavi otišla ja tu ništa ne mogu.
Samo znam da se neću zamarati kao prije, lakše ću pustiti jel je uvijek na kraju stradalo moje mentalno zdravlje. Zato sada držim samo njih par kraj sebe a i za njih nisam sigurna da li će ostati. Mogu se samo nadati, biti JA i ne tražiti više nego što dajem.
A možda i ja budem ta koja će napokon otići od nekih.
Jel to je život. Neki odlaze a neki nove ulaze.
Ali kako objasniti ovim novima da su propustili veliki dio našeg života? Kako ih uputiti u nešto? Jel nakon određenih godina ne bi trebali nalaziti nove ljude nego bi se trebali držati onih starih. Ali nije to uvijek moguće. Jel netko novi gradi život sa tobom sada, od ovog trena... i onda se dogodi nešto što bi stari prijatelj skužio odmah, samo bi te pogledao i nasmijao se. Nisu bile potrebne riječi. A gle, njega nema tu. Zašto? Ne znam. Ali znam samo da odnosi pucaju radi najmanjih sitnica i gluposti. Kada se dogode velike svađe, interesantno je kako se to uvijek riješi, ljudi razgovaraju. A one sitne gluposti, kada se netko bez razloga duri... e tu pukne. Radi bedastoća.
U životu uvijek vlada neka jednakost. Kako je jedno malo, preslatko plavo stvorenje (o kojoj ću napisati post jednom, a sve je začeto na ovom blogu) ušlo u moj život tako je i jedana otišla. To je nažalost tako. Plus i minus!
Uvijek su me živcirale nerazjašnjene situacije. Tip sam što uvijek i sve želim riješiti na mjestu. Ne volim to razvlačiti mjesecima. Želim sve čisto. A ljudi to najčešće ne rade. Ostave, da se slegne, da se ohladi. Pa nakon par mjeseci počnu kao nešto rješavati. Ili bi nastavili tamo gdje smo nekada stali. Ali kod mene je tada kasno. Tada sam ja hladna. A kada se ja jednom ohladim gotovo je.
Davala sam šanse, i dalje ih dajem ljudima. Fleksibilna sam, tolerantna, kužim puno toga. Dat ću sve i uvijek biti tu kada treba pomoći. I neću se davati svima. Jel to ne mogu. Oduvijek imam par ljudi kraj sebe i dajem im sve. I tako je i obratno. Jel imati sto prijatelja po meni je glupo. Niti se svima mogu jednako prepustiti niti to želim. Uvijek sam govorila bolje imati i jednog pravog nego deset lažnih. Kaj nije tako?
Ja sada svoje mišljenje imam... za neke stvari je gotovo... ako se ta osoba ikada urazumi kod mene više nama šanse. Naravno, to ne znači da ne možemo koji puta popiti kavu kao ljudi, biti tu... ali ništa više od toga. Pa zašto? Jel je krenulo od gluposti, nesporazuma, nije pitala za razlog samo je pretpostavila da je tako i odbacila me.
E pa neka je. Ima još ljudi. Dobrih i dragih kojima se treba pružiti šansa.
A tebi Prijatelju moj dragi, hvala! Hvala što si mi ukazao na neke stvari. Samo se nadam da ću imati priliku tebe bolje upoznati. Dobra si osoba i vrijeme je za nove početke, neke nove stvari.

| 11:55 | Komentari (14) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 12.02.2007.

ŽELIM DA BUDE KAO PRIJE... SAMO NA TREN!!!

Vratila sam se doma... nije me bilo od petka popodne.
Nigdje posebno nisam bila... mislim kod nekog momčića ako to mislite. Bila sam kod Mimi. I bio mi je jedan od najboljih vikenda ikada.
Cuga, zajebancija, jebeni ljudi. Sve je bilo super.
I spoznaja da me ta cura tako dobro poznaje da joj malo toga promakne kod mene.
A tako je i obratno, i koliko god se ona trudila sakriti neke stavri od mene ne može jel ju odmah skužim. Nadam se samo da će uskoro naći ono što već duže vrijeme traži u životu i da će biti sretna.
Sinoć navečer zove mene stari na mobitel.
On: Di si ti?
Ja: Kod Mimi?
On: Kod Mimi? Aha!!! Kada češ doć doma?
Ja: Pa ( naglasak na ovaj "pa" ) danas, valjda!!!
On: Dobro, samo pitam, mogu i ja znat di si koji put.
Ja: Da si pitao mamu znao bi. Idem sad. Bok.

Bio je jako čudan razgovor. Oni nikada nisu bili roditelji koji su mi sjedili za vratom. Znali bi uvijek di sam, sa kim sam i šta radim. I uvijek sam imala neograničenu slobodu.
Ali kopa ga nešto... vidi da nisam ista što se nekih stvari tiče i mislim da se boji. Čega? Možda da ne odem. Jel uvijek sam ja bila njegovo dijete. Više nego mamino.
I koliko god se mi u zadnje vrijeme udaljili radi nekih nebitnih sitnica... ipak kuži.
I teško bi mu palo da odem. Jel misli da sam mala curica i sada, kada imam 21.
Ali sve vodi prema tome... sada sjedim u sobi... nakon tri dana i tako jebeno osjećam da više ne pripadam ovdje.
Nove stvari su dobre... neki novi ljudi također...
Osjećam da sam odrasla s jedne strane, a s druge sam još uvijek tako nezrela i nespremna za neke stvari u životu.
Ali vidjet ćemo... sve će sjesti na svoje mjesto... samo znam da za neke ljude, za neke stvari... za neki moj stari život više nema nikakve šanse...

slušam... Bruce Springstenn "Human Touch"

| 13:54 | Komentari (12) | Isprintaj | #

četvrtak, 08.02.2007.

SA ČIME BI TI MENE IMPRESIONIRAO??? MA DAJ MOLIM TE, SABERI SE!!! + UPDATE; ANNA NICOLE SMITH

Žalim za nekim starim vremenina. Mislim, žalim... jel tada još nisam imala ni dečke, nisam razmišljala o njima. Bila sam premlada, pa su me dosta kasno počeli i zanimati...
Ali danas... muka mi je od same pomisli na neke loše upade. A loši su samo i jedino zato što se oni forsiraju previše. Misli da mora biti ili najzgodniji ili najpametniji ili najbogatiji ili najjebač... i još puno tih naj – naj bedastoća kojih se trenutno ne mogu sjetiti. A najgora kombinacija kad se svi ti naj - naj nađu u jednom momčiću. A bilo je i takvih. Onda se spašavam, trčim glavom bez obzira...
Sjetila sam se jednog lika od prije koje tri godine. Nazovimo ga J.. Nismo imali ništa posebno, upoznali se na moru, malo se zezali... kako to već ide. I na prvi pogled mi je bio super, čak je bio i plav... po mom ukusu. Ali dečko je puno previše pridavao pažnju svome izgledu. Biladao je svaki dan i izgledao je jako lijepo. Savršen red ploičica, lijepo oblikovane ruke... ali bilo je taman. Ni previše ni premalo. Ali nekako sam ja prekinula kontakte jel nisam htjela ljetnu romansu furati u Zagreb.
I došlo je i sljedeće ljeto. I naravno, sreli smo se, malo popričali. On se počeo vrtiti oko mojih frendica i ispitivati da zašto ja ne želim ništa sa njim i sl. pitanja. Ali on stavrno nije bio tip dečka za mene. O. K., par dana samo izlazili van, zajebavali se... a on bi nešto a ja ne želim ništa. Kužim njega, a normalno da ja tu pizdim jel želim da me ostavi na miru.
Možda bi ja i pokušla nešto ponovno, ali šta se je dogodilo? Taj čovjek se je u godini dana promijenio totalno. Postao je totalno druga osoba. Zajebancija više nije bila na mjestu, on je postao središte, u društvu je bio on i nitko više. Čak je bio rekao jednom "Pa ajde da baš sad vidim kako će vam biti bez mene!" i otišao na par sati. A ne da nam je bilo dobro nego nam je bilo jebeno. Zatim, nabildao se totalno. Onako, ružno, zbilja previše. A on je brijao da je najzgodniji i najljepši na svijetu.
I sad zamislite bildera metroseksualca. Pukla sam totalno kada sam vidla da pleše u disku u kavezu, skida majcu i napinje mišiće. Curice sline a ja si samo mislim da vam je znati šta mu je u glavi ne bi ga ni pogledale.
A vrhunac... kada je izvadio neku roll on bočicu sa zlatnim šljokicama i namazao se po cijelom tijelu da se blješči sav i da mišići dođu do izražaja puknula sam se smijati. Mislim dečko, nemoj pretjerivati.
Zatim se nagnuo iz kaveza i zapjevao mi pjesmu od Tonya Cetinskog "Blago onom tko te ima, tko te ljubi..." Samo sam zgrabila frendicu i pobjegla.
Vidla sam ga opet sljedeće godine možda dva - tri puta, nismo se ni pozdravili. Mišići su se još napuhali, mozak vjerovatno smanjio a ego nije stao u birc koliki je.
Ne volim metroseksualce. Jednostavno ne! Takvi ne bi prošli kod mene. Kada dečko nosi ogledalo u đžepu i sjajilo za usne ja popizdim. Kada je frizuru uređivao duže nego ja svoju... ima savršeno izmanikirane nokte... čupa obrve...

"I never knew a guy who carried a mirror in his pocket
And a comb up his sleeve-just in case
And all that extra hold gel in your hair oughtta lock it
'Cause Heaven forbid it should fall outta place..."


Da se razumijemo... naravno da mora držati do sebe... pa šta će ti neki musavac i smrdljivko. Ali kada ne pretjeruje. Kada je još zadražao poneke dlake na tijelu. Kada dekorativne kozmetike iliti make - upa nema više od mene. Ne smeta meni ako on koristi labello, tušira se redovitio, brije, mijenja bokserice i pazi na higijenu... to volim, to mi se sviđa. Kada pazi na odjeću... pa normalno, svatko želi biti dotjeran i sređen. Ali pretjerivanje... pa brate mili... kod mene to je big turn- off!
Gledam spotove 80- ih. To su bili muškarci! Istina da su nosili i tajice i pripijene traperice i uske majice ali vidjelo se na njima da su pravi. A ne današnji. Više treba da njega urede nego neku ženu.
Čuli ste za Deena? Čak sam jednom vidjela i spot. Mislim da je sexichika. Tako nešto. Kada ja vidim takvog dečka meni zlo dođe. Pa zašto si to rade? Našminkane oči, usne, jagodice, pudera više nego kod većine cura...
Tu su pak i oni kaj briju da češ pasti na njihovu pilu. Hey, nismo sve iste i vjerovali ili ne ne zanima me ni stanje na vašem bankovnom računu niti auto koji vozite. A i vjerovatno je to auto od starog a mama mu tanka bengu. E, velikog muškarca.
Neki znaju biti O. K., za početak, ali kad tad oni se moraju pohvaliti sa svojim limenim ljubimcem.

"Okay, so you've got a car
That don't impress me much
So you got the moves but have you got the touch
Don't get me wrong, yeah I think you're alright
But that won't keep me warm in the middle of the night..."


Ili oni kaj auto vole više od žene i bilo koga drugoga. Ulažu sve u njega i briju da sa takvom makinom mogu dobit svaku u gradu.
Jednom mi je u Vodicama stao tip nakon što sam se vraćala iz grada sa frendicom. Imao je Mercedesa... crveni, kabrio, dvosjed (ne pitajte koji je to model ili šta već jel ne znam). Registracije njemače... dečko iz bosne.
I on bi mene povezao. Reko, hvala ne. I on mene pita da kaj je meni, zar ja ne vidim auto i ne želim se malo voziti u njemu, da okusim pravu mašinu. Ma daj frajeru, gubi se. Ljutito je odjurio, još da meni i A. pokaže kako on dobro vozi i vjerovatno da propuštam najluđu noć u svom životu.

"You're one of those guys who likes to shine his machine
You make me take off my shoes before you let me get in
I can't believe you kiss your car good night
C'mon baby tell me-you must be jokin', right!..."


A ovi što misle da će dobit nešto ako cugu plate... ma daj, mogu si ja i sam platit cugu.
Jednom sam naletila i na intelektualnog snoba. Dečko studira ne FERU. Da, znam da ste svi pametni koji ste na tom faxu, da učite po cijele dane i znate sve o svemu. I to cijenim, volim to kod ljudi... jel ako nemaš znanja nemaš ništa. Ali on je bio tip koji je mislio da su svi totalno ispod njega jel je on ultra pametan. Svaka čast njemu na njegovom znanju ali je pretjerao. Nakon kratkog kviza, rešetanja (kvazi suptilnog) opće kulture i još nekih polja, lagano sam se pokupila. Nije upecao tu večer ništa. :)
Ne tražim puno... ali fakat... znam da svi to kažu. I oni kaj to zbilja misle i oni kaj samo glume. Zadnji dečko nije imao ni vozačku a kamoli auto. I plaćicu od 2000 kn. Nije mi smetalo. Svaki dan smo zajedno cupkali po tramvajima. Ja sam radila, on je radio... bilo nam je lijepo.
Ne tražim ni kuću na moru, jel imam ju, ne treba mi niti njegov auto, uzet ću od starog. Istina je da nemam vlastiti stan još, ali živim sa starcima. Radila sam za svoju plaću... radit ću i opet. Nije mi teško.
Ako si student, kužim da nemaš više od 50 kn u džepu i to mi ne smeta. Jednom češ i ti imati. Ne želim pit na tvoj račun.
Zašto mislite da sve želimo auto, novce i razno razne stvari?
Želim samo da započne normalan razgovor sa mnom. O čemu? Luda sam za glazbom. Pričaj o tome. Neiscrpna tema kod mene.
Nikad ne znaš gdje će te normalan i iskren razgovor dovesti. Samo ne laži. Pogotovo ne u startu.
Samo budi svoj i normalan.



UPDATE; 08. 02. 2007. 23:30

Anna Nicole Smith dead!
Okrenem na CNN i vidim ovu vijest. Malo me je šokiralo. Nisam ni voljelu tu ženu, nisam imala ni neko mišljenje o njoj. Bila mi je simpatična na neki čudan način. Vjerovatno mi je bilo simpa jel ju je bolio briga za sve, radila je uvijek kako je i što je ona htjela.
Šokiralo me je to jel ona ima 39 godina. U današnje vrijeme rijetko čujemo da tako mlade osobe umiru. Moram se složit da nije bila u cvjetu mladosti ali kaj je to starost? Pa naravno da nije.
Naveli su par razloga zašto misle da je umrla.
Na vrhu liste je stajalo njezino često gubljenje kilograma i ponovno dobivanje istih. A ona nije gubila kilicu, dvije ili tri nego čak po 30 do 40 kilograma.
Zatim su naveli i mogućnost predoziranja metadonima.
Ostale nisam zapamtila ali i tako je to bilo samo nagađanje. Obdukcija je danas pa će se znati i nešto više.
Nađena je u hotelskoj sobi u Miamiu.
Bila je Playboyeva zečica, a bila je udana za teksaškog milijardera koji je bio stariji 63 godine od nje. Njegova obitelj nikad nije odobravala tu vezu jel su mislili da je golddiger. Možda je i i bila, možda ga je voljela kako je sama tvrdila. No, nije ni važno, samo ona zna. Nakon njegove smrti vodila je čak dvije bitke za nasljedstvo.
U jednom intervjuu kod Larrya Kinga na pitanje da li pazi na zdravlje radi svih tih izgubljenih - vraćenih kilograma, odgovorila je da se sada ne zamara sa tim, da je premlada. Očito nije bila.

| 14:52 | Komentari (22) | Isprintaj | #

srijeda, 07.02.2007.

IMA LI KANDIDATA???

Sinoć sam sanjala... nešto jako interesantno... mislim meni...
Bila sam malo vani sa dečkima sinoć i narvno da je bila tema sex. A kako oni ne znaju stati kada počnu pričati o toj temi (nije da sam se bunila, naučila sam svašta) valjda mi je ostalo u glavi, podsvijest se javila i ja sam sanjala jebeni erotski san.
Bilo je jaaakoooo dobro.
Brzo, pa polako, pa jako, jako žestoko. Uglavnom probudila sam se sva znojna i uspuhana... u kurac...
Zanima vas glavni akter? Glavom i bradom Steven Tyler! I bio je i više nego dobar. Da, da!
I danas sam jebeno napaljena... za popizdit mi je... a trenutno nema nikog.
Ima neki mladi dečkić koji želi biti iskorišten?
Mislim, ne mora baš biti ni mlad... :)

| 15:06 | Komentari (10) | Isprintaj | #

subota, 03.02.2007.

SLIPPERY WHEN WET!

Nakon dugo vremena slušam omiljeni album. Jel... Nisam dobro danas...
Takva faza... takav dan. Još malo pa je gotov, sva sreća.
Možda da odem van... pa ću biti bolje.
Bit će bolje jednom, tako barem kažu... danas se osjećam tako usamljenom, ne bi trebala ali kaj da radim? Ma, imam i ja pravo žalit samu sebe ponekad.
Sutra će biti bolje.
Snovi o odlasku i novom životu tu su... jači nego ikada i svakim danom sam svjesnija da nije hir. Čak je i realizirajuće. Treba samo pokrenuti neke stvari. Ali ne odmah, ne sutra... treba prvo riješiti neke stvari.


I guess there' ll be no happy endings
when "once upon" is doing time
there' s different kind of meaning now
to livin' on a prayer
some don't seem to notice
and the rest don't seem to care...


Zašto neki ne mare više? Našli su neki svoj bolji život i nestali. Jave se povremeno kada nešto trebaju. Ma neka, neka se jave i tada, barem znam da su još uvijek živi.
Neki su odrasli... postali ozbiljniji...
Treći pak vode meni neshvatljiv život... jel ne trudim se shvaćati više...
A ja sam još tu... ostala sama jel ne znam kako dalje... planovi su tu... mnogi od njih ostvarivi i krećem da ih i ostvarim... za sebe, onako kako ja to želim. Kužim da se vremena mijenjaju... ja ostajem ista. A koliko je to dobro? Ne znam, vrijeme će pokazati.

| 19:33 | Komentari (23) | Isprintaj | #

utorak, 30.01.2007.

DAJ NAPRAVI NEŠTO!!!

Ti gledaš mene...
... pa ja gledam tebe...
Ali ništa nitko ne poduzima.
A to su oni pogledi kada se ništa ne treba ni reći a da se zna, da se kuži.
A poduzet ne želiš ništa.
Zašto?
Znam da si sramežljiv... ali to sam ja!
E pa neću valjda ja biti ta koja će nešto napraviti.
A sigurna sam... da nečega ima.
Znam te godinama...
A ti znaš da si tip kakvog tražim.
Počevši od karaktera, pa izgleda, zajebancije... i puno drugih sitnica.
I znaš da bi pala na tebe od prve.
A opet ništa ne poduzimaš.
I šta da ja sad radim?
Da čekam?
Ako ću čekati još malo, ohladit ću se...

| 22:56 | Komentari (24) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 29.01.2007.

NIKAD VIŠE???

Vidjela sam te...
Opet...
Stajala sam ti tako blizu a nisi bio ni svjestan toga.
Da, došla sam, ne u potrazi za tobom... ne želim se skrivati od tebe jel značiš mi ništa...
Samo sam išla svojim putem i poslom ali znala sam da si ti tamo...
I prošetala sam ispred... namjerno, jel znam da mi je sad svejedno.
Do sada sam zaobilazila... ali ne i ovaj put...
I vidjela sam te... stajao si i obavljao svoj posao...
Samo sam bacila pogled i nastavila uzdignute glave...
Mali smiješak se pojavio u kutu mojih usana...
Zašto? Mislim radi prošlih lijepih vremena...
I radi ničega više...
Jel nisam ogorčena i ne volim te više...
Možda si mi samo ostao drag... ali samo malo jel drugačije nije niti moguće...
Ali ne želim to prakticirati više...
Ne više, nije dobro...
Da se ovo tek oporavljeno srce ne bi nečemu ponadalo...
A to ne bi bilo dobro... više ne... nikada više...

| 16:48 | Komentari (14) | Isprintaj | #

četvrtak, 25.01.2007.

RUNAWAY TRAIN

Kako ovo reći nekome da me shvati? Ma nikako, zato ni ne pokušavam, ne trudim se jel vjerovatno ni ja sama ne shvaćam.
Pa da počnem... ove misli što su mi u glavi, da ih izbacim.... pokušam nešto napisati ali ništa suvislo, vjerujem, neće izaći... jel zbrčkano je sve... gomilalo se danima, tjednima, mjesecima... javile se želje stare i pokoju godinu... i sve je tu... bez nekog posebnog reda... samo je tu i ja sama jedva razumijem.
Jedan strah muči me već duže vrijeme. Znam da je glup, mnogi će isto to reći, ali isto tako vjerujem da nisam jedina. Oduvijek sam se u životu bojala da ostanem sama. Ne znam od kuda to. Imam prijatelje, dobre... ali ne da će me oni napustiti, nego da ću ostati sama... sama, bez ljubavi muškarca. Ne znam od kuda mi to.
Jel gledam neke svoje prijatelje... moja frendica je sa dečkom skoro četiri godine i završavaju fax i ona i on. I logičan korak nakon faxa im je da počnu živjeti zajedno.
Moja druga frendica se ženi u kolovozu. To je drugačija situacija od ove prve i nikada se ne bi htjela naći u njoj. Točnije ne nikada, nego ne sada, ne još sa 21 godinom. Dakle, ona svoj život već ima isplaniran. Sa 22 će već biti u braku a odmah potom želi i klince. Pobogu, ja sam kuma... na svadbi... kako će to ispasti?!? Ja kužim da je ona drugačiji tip od mene... nije joj niti do izlazaka dugo u noć i ludih tuluma i partya... ali opet... šta da kažem na ovo više?
Zatim imam još dosta prijateljica koje su se zavukle u razne veze i vezice... neke su dobre, neke jako loše. Ali sve imaju nekoga. Jedino neki dečki još soliraju ali vidim da je i njima pun kurac toga.
A ja? Pa ja sam iz veze izašla prije tri mjeseca i ne pada mi napamet sada ulaziti u novu. Ne želim, jednostavno mi je dobro. Sva ta neobavezna druženja i izlasci... lijepo mi je ovako... sada... ali ni to neće trajati dovijeka. Svatko normalan će reći da je uvijek lijepše uz nekoga, kada imaš nekoga tko te voli. I slažem se sa time. Kada usporedim te dvije strane uvijek je lijepše u paru... samo što mi je trenutno ovako jako dobro.
Kažu, mora doći netko? A šta ako ne dođe?
I znam da imam 21, btw. mene jako jebu te godine, užasavam ih se jel prolaze prebrzo. I sad, brijala sam da ću sa 21 godinom znati što želim od života. Ali problem je u tome što ne znam. Negdje na putu sam malo zalutala... ili sam možda propustila svoj vlak? Što ako je moja prilika odavno prohujala pored mene? Jel negdje sam čula da svatko u životu dobije samo jednu pravu priliku i ako ju propusti, jednostavo rečeno, sjebao se je.
Evo i moga primjera... kada je jebački trebalo zapeti za fax, na koji sam btw. bila jako nabrijana, šta se je dogodilo? Odustala, jako brzo, točnije nisam se potrudila dovoljno.
Posao... pa naravno da ga sada treba i naći, jel budimo iskreni, ne radi mi se bilo kaj. A uporno odbijam ići raditi kod staraca. Zašto? Pa... voljela bi znati odgovor na to pitanje.
I zbilja, luda sam radi toga... želim raditi... za prvu ruku prihvaćam imalo pristojne poslove. Nije mi poblem raditi jel ne želim živjeti na grbači staraca. A s obzirom da sam već i radila znam kako je to kad imaš vlastite novce, kada si neovisan. I bilo je dobro prvih mjesec dana kako sam ostala bez posla... trošila sam iz svog fonda, radila kaj sam htjela... pa su se novčeki drugog mjeseca nezaposlenosti malo stanjili pa sam stisla, ali opet je bilo dobro. A sada kako teče i treći mjesec otkako ne radim jednostavno ludim. Novčića više nema... ali ne znam ni di bi sa silnim vremenom kojeg imam. Šalju se molbe, ide se na razgovore, čak sam i frendove angažirala. Još da i starog angažiram... a vi držite fige da uspije. Ili još bolje proslijedite do mene ako znate za neko slobodno radno mjesto.
Ne znam kako vi gledate na to... ali ja sam od onih da mi se pruži prava prilika za rad ili studiranje negdje u inozemstvu otišla bih istog trena. Ne bi se ni okrenula. Toliko to želim. Znam ljude koji studiraju u SAD- u. I znam sve o tome. I prednosti i nedostatke. A tako me vuče...
A što se posla tiče... odmah bi otišla. Čak sam i sa jednim prijateljem pričala i moguće je... da odem, imala bi za prvu ruku pomoć, samo dok se ne snađem. Ne želim o ovome puno pričati... ali jednostavno nejde mi iz glave.
Raspitivala sam se, nije da je to nešto što mi je preko noći puknulo u glavu. To traje već jako dugo. Mislila sam da će proći ali vidim da ne prolazi. Nije samo neki moj hir.
Znam puno ljudi kaj su u Zagreb došli iz raznih dijelova Hrvatske, a i okolice. I njima je sad špica. Pogotovo ako su došli iz nekog malog mjestašca. Otkrivati sve čari koje pruža velegrad ( nadam se da ga možemo tako zvati ) je jako uzbudljivo. Pa naći jeben posao... i sve što ide uz to... potraga za stanom... kućom....
Ali ja sam rođena u Zagrebu i najiskrenije, pun mi ga je kurac više! Očajno želim nešto novo, nove ljude, nova mjesta.... nadam se da se razumijemo... ja ga volim, više od većine ljudi koji žive u njemu, volim njegove ulice, krovove kuća, ljude, Gornji Grad obožavam. Volim kada se vraćam u Zagreb pa kada sa autoceste ugledam Medvednicu, pogotovo kada je noć pa izgleda onako prekrasno pod svim tim svjtlima. Volim njegove parkiće i Jarun, te razna mjesta za izlaske. Njegove knjižnice i kina. Njegove shopping centre i tržnice. Savu i Novi zagreb. I da biram opet bi njega izabrala, i nikada ne bi zauvijek otišla iz Zagreba. Ali malo mi je dosadio. Sve ovo... to... to nešto što sam ja odvano vidjela....



" Runaway train, never going back
Wrong way on a one - way track
Seems like I should be getting somewhere
Somehow I'm neither here nor there... "

| 20:40 | Komentari (11) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 22.01.2007.

VIŠE TI NE MOGU POMOĆI, ŽAO MI JE!!!

" Ljube moja, meni je tako loše! Ne mogu od depre sebi doć, pa još stalno žderem i rigam. Muka mi je od života i mrzim se i nadam se brzo umrit! "

Ovo je sms koji mi je neki dan poslala jedna moja jako draga prijateljica.
Nije joj lako, život ju nije mazio... ima 24 godine i zbilja ima težak život. Ima dečka kretena, to je najblaži opis, nepokretnu mamu o kojoj se ona brine cijeli život i psihički nestabilnog oca. Inače živi u Zadru i nismo u mogućnosti da se često viđamo i žao mi je radi toga. Znam da sam joj jedan od oslonaca u životu ali ovo pišem jel više ne mogu to izdržati.
Sa tim dečkom je već četiri godine a skoro cijelo to vrijeme je nesretna. Prvih par mjeseci je bilo sve super. Onda se ona zaljubila, trčala za njim dok ju je on laganini odjebavao. Nakon nekog vremena on se zalijepio za nju jel bi gospon i neku svadbu uskoro a ona ga počela varati, ne voli ga više, lik joj se gadi.
Jednom mi je bila rekla da nakon sexa ide u wc i luđački se tušira jel joj je zlo i gadi se sama sebi.
Povrh svega opet se natrpava hranom i povraća, a imala je bulimiju prije.
Toliko mrzi sebe da je to strašno. Svoj izgled pogotovo. A nema razloga, cura je ljepotica.
A već lagano mislim da i izigrava žrtvu, malo veću nego što to i je.
Svih ovih godina vodim razgovore sa njom, govorim joj da ostavi tog lika, pretačem iz šupljeg u prazno i nikada nikakve koristi od toga. Kada sam joj jednom rekla da ga ostavi ona je meni odgovorila: " bolje biti u lošoj vezi nego sama. " I šta da na to više kažem?
Pametna je, znam da po ovome čovjek to ne bi zaključio, završava fax, može se preseliti u drugi grad, naći dobar posao, ostaviti tog manijaka... a šta ona radi... smuca se po birtijetinama i traži dečkiće sa velikim kurcem i malim mozgom da ovog svog prevari. I onda zove mene i kaže da ne zna šta će sa životom, da bi najradije umrla.
A meni se više to neda slušati... slušala sam dugo... predugo... kada su ostale prijateljice prestale slušati ja sam slušala. A nikada nije bilo pomaka. Da sam ja barem vidjela da je ona bolje, poduzima nešto... pa nastavila bi joj pomagati... ali ovako. Mislim čemu?
I kad sam dobila ovaj sms bila sam kod frendice na kavi. Samo sam bacila mobitel na stol jel nisam mogla više odgovarati na takve stvari. Drugi dan me je zvala a poziv sam ignorirala. Znam da je to bilo ružno od mene ali nakon četiri godine jednoteiste priče, JA VIŠE JEBENO NE MOGU!!!
Znam da je sklona i depresijama...
Ali jebemu mater... nikada mi se nije javila sa sms- om da pita kako sam ja, šta ima novoga kod mene. Nego uvijek kako je njoj loše. Kada sam i prekinula sa dečkom slala je porukice, da misli na mene, da se držim i sl. Ali bi na kraju uvijek natuknula kako ona nije dobro. Koliko god sam ja bila loše njoj je moralo biti gore nego meni.
Imam osjećaj kao da mi crpi energiju kada razgovaramo, glupo zvuči, ali nakon razgovora sa njom ja bi najradije počinila samoubojstvo.
Bojim se za nju, ne znam šta će napraviti. Ne znam da li je uopće u stanju dići ruku na sebe... ali pomoći joj ne mogu jel si ona sam ne želi pomoći.
Pokušala sam sve... i nitko mi ne može reći ništa loše, da se nisam dovoljni trudila, jel četiri godine iz dana u dan slušam ista sranja. Zadnja sam ostala. A sada mi je dosta.
Volim ju, stalo mi je do nje... ALI...
Možda je vrijeme i da ja odem??? Radi mene same...

| 15:56 | Komentari (14) | Isprintaj | #

petak, 19.01.2007.

DOŠLA MACA NA VRATANCA!!!

Došao je i taj dan! :)
Napokon sam došla na svoje. Svi znate da mi nije bilo baš bajno proteklih mjeseci, mislim sada na prekid sa bivišim. I vidjela sam ga, nakon skoro tri mjeseca.
Prebolila sam ja njega relativno brzo, šta ćete takva sam. Prvo sam mislila da ću ga oplakivati mjesece i mjesece i da neću moći nastaviti život bez njega. Kako li sam samo bila u krivu.
Već nakon mjesec dana osjetila sam znatno poboljšanje i da sam jako jako dobro. Samo nikda niste sigurni dok tu osobu ne vidite. A toga sam se i bojala, kako ću reagirati, ja ili on. I šta ću osjetiti u tom trenutku.
I s ponosom kažem da nisam osjetila baš ništa.
Sjedila sam sa frendicom na kavi u bircu na našem kvartu i taman smo se spremale krenuti doma, ja sam samo skoknula do wc- a i izlazim van kad vidim da su došla moja dva frenda. Skoknem ih pozdraviti i imam kaj i vidjeti... sjedi On... u kutu tako da ga nisam odmah ni skužila.
Kako sam se samo lijepo nasmijala... i pozdarvila ga naravno. Gledam ga u oči i smješkam se, a njemu je bilo tako neugodno. hehe Neka, neka! Tako mu i treba, ima mu i zašto biti neugodno.
Problijedio je, i zamislite ovo, primio se mobitela i stao tipkati po njemu i na kraju je počeo kvazi telefonirati. Daj, molim te. Nakon svega mogao je biti muško i barem me uljudno pozdraviti, a on jedva da je izustio neko jadno bok a u oči me je gledao čak punu sekundu. A meni je to bilo sve jako zabavno i namjerno nastavim pričati sa ova dva frenda, pitam kako je bilo vani za vikend jel nisam išla sa njima. Njima je također bilo to sve i smješno i čudno kako sam ja tako dobro.
Kasnije su rekli da da mu je pao kamen sa srca kad sam otišla. Mislim gluposti, barem sam ja bila fer, nisam ni scene radila kod prekida, lijepo smo se razišli, pozdravili, zagrlili. Šta ćete, takva sam. A zna da je zabrljao, i meni bi bilo neugodno da sam neke stvari napravila. Barem je mene mogao lijepo pozdraviti, jel bila sam i više nego fer kod svega. Ali tu je valjda taj sram i pitanje kako opet toj osobi stati na oči.
Samo i dečki se pitaju šta opet traži tu nakon tri mjeseca. Nije se ni njima javljao nakon našeg prekida. Neki su otišli na kavu sa njim, neki moji bliži prijatelji iz ekipe nisu ga htjelio ni vidjeti a kamoli pričati sa njim. Za to ima hvala od srca, jel znaju kakav je gad bio i kao se je ponio i da ja u ovoj vezi nisam ništa krivo napravila i isto tako nisam zaslužna za prekid. A ostatak, koji je i sjedio sa njim na kavi, jednostavno su rekli da je cijelo vrijeme šutio i slušao njih kako su pričali o vikendu. A kaj on misli, da jednostavno može doći nakon tri mjeseca i sa njima nastaviti neko druženje? Pa to tako nejde. A nisu niti neki veliki prijatelji... tu je jednostavno bio radi mene. I točka!
Samo me zanima kako će se ta situacija nastaviti odvijati. Meni ne smeta. Ja nužno nemoram niti sjediti na tim kavama kada se pojavi, ali da ću sada ja bježati i skrivati se radi njega... a to ne... nikako.
Sa ponosm kažem da nisam osjetila ništa, samo neopisivu sreću jel sam u tom trenutku, nakon tri mjeseca od prekida shvatila da sam dobro, da ga ne volim više i da sam ga preboljela. Moja draga prijateljica koja je stajala kraj mene, doslovno se je oduzela. Vjerujem da se je i bojala za mene. Kad smo izlazili samo me je pitala: " Kako si se uspjela tako dobro držati? ", a ja sam joj odgovorila: " Gle stara, držala sam se onako kako sam se i osječala, bez glume i laži. "
Želim mu sve dobro, od srca, nadam se da će biti sretan u životu. Više ne osjećam ništa prema njemu. Tako je i bolje. Zaboravljam sve ružno što se je na kraju dogodilo, pamtim samo lijepe i sretne trenutke, jel znao me je i usrećiti i nasmijati. Za to mu hvala.

U srijedu sam bila na jednoj lijepoj kavici sa dragom mi Aibreann.
Prije toga smo bile u kinu pogledati Bonda. Mene je film oduševio. Napokon prvi plavokosi i plavooki Bond. A kako se ja palim na plave tipove došla sam i ja na svoje. Uf, dobar je frajer, ima nešto u njemu.
Aibreann je jako draga cura. Vidi se odmah da je dobra i prvenstveno jako pametna i inteligentna. A svi vi koju ju čitate to ste mogli zaključiti i iz njezinih postova. Bilo mi je jako lijepo družiti se sa njom i nadam se da ćemo imati prilike to i ponoviti.
Pričale smo o svemu, vrijeme na kavi mi je samo proletilo i nismo se stigle ni okrenuti a već smo morale ići. A imala sam još toliko tema o kojima sam htjela razgovarati sa njom.
I napokon joj je ova godina krenula kako treba, sretna je i zadovoljna i nadam se da će se to nastaviti jel nakon svih pehova i loših stvari koje su joj se dogodile u 2006. godini, zaslužila je.
Draga, pusu ti šaljem! :)))

| 15:55 | Komentari (24) | Isprintaj | #

subota, 13.01.2007.

KAO JEDAN OD DEČKI...

Sad sam došla... malo sam pripita...
Bila sam na cugi sa frendovima i kako smo ekipica već jako dugo, a u zadnje vrijeme se intenzivnije opet družim sa njima, njih ne jebe što sam žensko i odnose se prema meni kao jednom od njih. Nije niti to loše... dobri su oni... znaju kako sa mnom.
Ali tu je jedan mali koji uvijek kuri, podjebava... meni ne smeta... šalim se i ja na svoj račun... ali danas mi je dopizdilo... a bila je sitnica u pitanju. I samo sam mu lijepo i hladno odbrusila. A kad udarim, onda udarim. I naravno pokuša vratiti meni, ovaj put bezuspješno.
A ovo pišem zato jel sam vidjela da sam ga povrijedila... i to jako. Ne znam ni sam zašto ga je toliko pogodilo, ali je. A jebi ga sad. Da sam znala, šutila bi. Ne volim da se ljudi osječaju loše radi mojih riječi jel znam da to boli, pa makar bila i zajebancija.
A on uvijek priča na račun drugih i sumnjam da razmišlja da li negog drugog možda boli njegaova zajebancija koja ponekad zna biti brutalna.
I sad mi je grozno. Bit će u kurcu cijelu večer, još su van izašli neki od njih.
I kaj sad? Zakaj razbijam glavu? Pa i on je rekao masu stavri koje meni nisu pasale i nikom ništa. A jebiga... možda promisli od sada i tri puta nego nekaj kaže... da li to drugog čovjeka boli... ali sumnjam... nastavit će sa svojom zajebancijom... samo će mene uzeti na zub neko vrijeme... :) ma neka ako mu je veselje.
Ali glavno da se ja sad osjećam loše a zaslužio je!

| 00:07 | Komentari (8) | Isprintaj | #

četvrtak, 11.01.2007.

DOŠLO I DO MENE...

Idem vidjeti šta ima novo kod moje drage Aibreann, kad ono, imam kaj i vidjeti... uvalila mi ovaj lanac.
Pa da ne duljim bacam se na pisanje svojih pet prljavih tajni:
1. Jednom sam sanjala da sam se sexala sa jednom od svojih najboljih frendica... ona ne zna za ovaj blog tako da ću ju moći nastaviti gledati u oči. A trebalo mi je da ju opet počnem ponovno gledati u oči nakon tog sna. Dakle, radnja se odvijala u njezinoj sobi, u fotelji i ja sam "obrađivala nju" ( ajme fuuj ), i kaj je najbolje bilo je jebeno. A nemam sklonosti prema istom spolu. Bilo mi je jako neugodno nakon toga... par puta me je pitala šta mi je, da sam jako čudna, ali nisam htjela reći. I kroz par dana sam se smirila i sve se vratilo na staro. I nisam se jako dugo sjetila toga... do evo sad.
2. Nikada, ali nikada nisam svršila dok je partner "u meni", ( mislim, kužite na kaj mislim da sada ne objašnjavam ), koliko god se trudili i kakve poze isprobavali, nego isključivo kada bi se on pozabavio jezikom. Mislim, toliko o tome. Sva sreća da je to volio raditi... trenutno nema sexa za mene jel sam solo :( a kad dođe netko novi bacam se na nova otkrivanja i eksperimentiranja.
3. Palim se na frenda iz ekipe. Gledam ja njega, gleda on mene... nitko ništa ne poduzima... nitko od ostatka ništa ne zna, niti kuži... ma kaj je najbolje ni nas dvoje ništa ne kužimo.
4. Kada sam imala kojih 10- ak godina susjeda koja je imala kuću do naše ( na moru ) došla je kod moje bake i krivo me optužila za nešto. A ja sam isplanirala malu osvetu, dok je nije bilo doma ušuljala sam se u dvorište i sve joj porazbijala i porazbacala naokolo. Razbila vaze, počupala cvijeće, prolila sve one kemikalije za to isto cvijeće, prevrnula stolice i stolove, namazala zemljom od cvijeća cijelu terasu, počupala vočke koje je imala zasađene, jabukice, šljive, pa ih zgazila po terasi i naravno da su ostale fleke... i puno drugih gluposti. Nakon par sati je došla kod nas i bijesno pitala da li sam bila kod nje. Samo sam se napravila ludom i dala uvijerljiv alibi gdje sam bila. I optužila susjede u kući dolje, dva buraza blizanaca. I popušila je. Sonja, sorry!!!
5. Sa istih tih 10- ak godinica igrala sam se sa dječurlijom. I imala sam jednu kvazi frendicu koja je bila čisto zlo i nagovarala me na svakakve gluposti... i sad, radnja se opet odvija na moru... nas par budala odlučilo je preskakati tuđe barkice i čamčiće. I trebalo je držati dva brodića skupa, da ostali uspiju preskočiti... držala sam ih ja i jedan dečkić. I brodovi su se počeli razdvajati... on je preskočio a ja sam upala u more. I svi se počeli derati "upomoć!!!" i uto je doletio jedan barba i izvukao me van. Ocijedio haljinicu i poslao doma. Skoro su me i brodići prignječili, bilo je jako duboko i jako zmazano more na tom dijelu. Valjda je tamo i neki mulj bio u što sam upala. Ma fuj!
I sad, umjesto da ja, glupo dijete, odem doma ja ne... briznem u plač jel mi je baka kupila i obukla novu haljinu i ne mogu se takva doma pojaviti. Zašto mi je to bilo u glavi ne znam, jel mi moji ništa ne bi rekli samo bi me poslali u sobu da se presvučem. Ali mene je bilo strah i tulila sam kao kišna godina. I mojoj "dragoj frendici" sine ideja. Da mi odemo u samostan kod časnih sestara. Da, tamo ima i samostan! Ali namjera je bila da nam posude fen i da mi osuše haljinu. I tako ja stojim na vratima samostana i molim časnu da mi da fen, plačem, a ona me ne kuži i kaže da trenutno nemaju robu da mi daju. I nakon neuspjelog pokušaja odem doma. Kada dođem pravim se glupa, ništa mi nisu rekli niti ispitivali previše, nego me samo poslali da se presvučem. Ali drugi dan su saznali... cijeli otok je brujio o tome kako je Beauty Queen From Mars prosila robu u samostanu. Da sramota bude veća cijeli otok me poznaje jel je baka od tamo. Ajme bruke... i dan danas se netko sjeti toga i ispriča... a meni bed.
A da stvar bude bolja, ja sam ateist... ziher zato nisam dobila novu robicu... nanjušila me... :)

I tako... to je mojih pet sramota... baš sam se ufurala... imam još jednu dobru ali neću o njoj. Rekli ste pet. To ću čuvati za neku drugu štafetu.
A ja ovu predajem:
Crkvenom mišu,
Pohotnici,
Urban princess,
Chokoladi,
Dan... Mrak.

i nemojte zajebat!!!
pusee

| 00:51 | Komentari (23) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 08.01.2007.

SUTRA ĆE BITI BOLJE!!!

Osjećam se loše.
Bez nekog posebnog razloga... a opet ih je puno.
A da me pitate konkretno ne znam što bi rekla.
Ma, znam da je sutra novi dan i da ću biti bolje.
Do sada sam barem znala da je razlog bio On, sada više nije, i to je dobro.
Ali dolaze novi problemi. Je, pa ne bi to bio život da te poštedi barem na tren.
Smrt u obitelji drage osobe, ne pokazujem da me boli ali nije mi lako... bilo je tu i nekih rečenica; možda nastane i post...
Ali ono... što me već poduže vrijeme muči... živimo u Hrvatkoj, a svi jako dobro znamo kako stvari kod nas funkcioniraju, nekome je bolje, nekome je gore... ponekad bi tako da se samo mogu maknuti, nestati, otputovati, preseliti negdje gdje ću možda imati neke bolje i veće mogućnosti za napraviti nešto od života.
Večeras maštam, sutra se opet vraćam u surovu i brutalnu stvarnost.

| 00:00 | Komentari (12) | Isprintaj | #

nedjelja, 07.01.2007.

EVO I MENE DOMA :)

Došlo se maloprije doma nakon dva dana. :)
Kako me krevet lijepo gleda... spavat ću ko beba noćas...
Ljudi i danas idu van, ja nisam mogla, ali što me naravno nije spriječilo da si i danas malo cugnem.
hehe :)))
Sad mi je baš super, ovako malo pripita trekeljam i pišem bedastoće, ništa nema smisla što pišem.
Opa, evo ga na!!! Baš sam prolila čašu vode po tipkovnici. Nije baš pametno sjediti pripit za kompom.
Čitam mailove, evo ovaj mi je fora kaj sam dobila pa u nedostatku inspiracije da vam ja nešto svoje napišem čitajte sljedeće...
krevet me zove... :)))
laku noć!!!



DATING DICTIONARY;

DICTIONARY FOR DECODING WOMEN'S PERSONAL ADS:

*40-ish.....................49.
*Adventurous..........Slept with everyone.
*Athletic...................No breasts.
*Average looking...............Moooo.
*Beautiful..................Pathological liar.
*Emotionally Secure...........On medication.
*Feminist.......................Fat.
*Free Spirit...................Junkie.
*Friendship first...............Former Slut .
*New-Age..................Body hair in the wrong places.
*Old- fashioned..................No B.J.'s
*Open- minded...................Desperate.
*Out going..................Loud and embarrassing.
*Professional...................Bitch.
*Voluptuous.....................Very fat.
*Large frame....................Hugely fat.
*Wants soulmate...............Stalker.



DICTIONARY FOR DECODING WOMEN'S ENGLISH:

*Yes.........................No.
*No..........................Yes.
*Maybe........................No.
*We need.......................I want!
*I am sorry.................You'll be sorry !
*We need to talk...............You're in trouble!
*Sure, go ahead................You better not!
*Do what you want..............You will pay for this later!
*I am not upset.......Of course, I am upset, you moron!
*You're attentive tonight..........Is sex all you ever think about ?




DICTIONARY FOR DECODING MEN'S ENGLISH:

*I am hungry........................I am hungry.
*I am sleepy................. .......I am sleepy.
*I am tired.........................I am tired.
*Nice dress.........................Nice cleavage!
*I love you........................Let's have sex now
*I am bored.......................Do you want to have sex?
*May I have this dance?.....I'd like to have sex with you.
*Can I call you sometime?.....I'd like to have sex with you.
*Do you want to go to a movie?......I'd like to have sex with you.
*Can I take you out to dinner?........I'd like to have sex with you.
*I don't think those shoes go with that out fit.....I'm gay!!!

| 01:27 | Komentari (9) | Isprintaj | #

petak, 05.01.2007.

VJENČANJA....... HEHE :)))

Ovaj frajer će vam se sigurno dopasti! Ovo je istinita priča o grčkom
vjenčanju koje je nedavno održano u gradu Astoria, država New York. O njemu
su pisale i lokalne novine, a čak ga je i Jay Leno spomenuo u svom talk
showu.

Bilo je to veliko vjenčanje s oko 600 uzvanika. Na prijemu, nakon samog
čina vjenčanja, mladoženja je izašao na pozornicu i na mikrofon se obratio
uzvanicima. Rekao je da se želi svima zahvaliti na dolasku - a mnogi su
doputovali čak iz Grčke - i pruženoj podršci na početku njihova zajedničkog
života.

Posebno se želio zahvaliti svojoj i mladinoj obitelji, kao i svome puncu
što im je omogućio tako veličanstven prijem. U znak zahvalnosti svima, za
sve je pripremio poseban poklon. S donje strane stolice svih uzvanika,
uključujući i mladence, nalazila se zalijepljena kuverta.

Rekao je da je to poklon od njega i pozvao ih da je otvore. U svakoj
luksuznoj omotnici (izrađenoj od debelog papira oker boje od manila
vlakana) nalazila se fotografija na sjajnom papiru dimenzija 20 x 25 cm
njegove novovjenčane supruge kako se ševi s kumom.

Mladoženja je u njih počeo sumnjati još prije nekoliko tjedana i unajmio
privatnog detektiva da ih prati. Nakon što je neko vrijeme stajao u tišini
i nekoliko minuta gledao reakcije uzvanika, obratio se zaprepaštenoj gomili
rekavši im: "Odoh ja, a vi nastavite slaviti s tom kurvetinom."

Sutradan ujutro razvrgnuo je brak.
Većina ljudi otkazala bi vjenčanje istog trena nakon što bi doznali da ih
je partner prevario, ali ovaj frajer je nastavio šaradu kao da je sve u
najboljem redu.

Njegova osveta:
Mladenkini roditelji platili su 92.000 dolara za vjenčanje i prijem oko 600
uzvanika, a najbolje od svega, ukaljao je ugled mladenke i kuma pred 600
prijatelja i članova obitelji. Tip ima muda velika kao crkvena zvona.

Mislite li da bi od ovoga mogli napraviti "neprocijenjivu" reklamu za
MasterCard? :)))

Pokušajmo...
* Fancy prijem za 600 uzvanika - 92.000 dolara
* Fotografije s vjenčanja da se događaj ovjekovječi - 4.000 dolara
* Vjenčanje
* 2-tjedno luksuzno bračno putovanje na otok Mikonos (Grčka) - 8.500 dolara

* Pogled na izraz lica sviju uzvanika kad su vidjeli fotografiju -
neprocijenjivo!

Postoje stvari koje se mogu kupiti novcem.
Za sve ostalo tu je MASTERCARD.


:))))))))))

| 14:30 | Komentari (9) | Isprintaj | #

nedjelja, 31.12.2006.

ETO TI GA NA!!!

Nešto nemam inspiracije... bolje sam, puno bolje. Pa ne znam o čemu da vam pišem.
Ali ja sam bolje... o da...
Neki dan sam gledala neki filmić i jedna rečenica mi je ostala u glavi... znate kako to biva... ništa misaono i preveliko... ali tu je negdje a glasi ovako.
" Ljubav se preboli za dva mjeseca...
... velika ljubav se preboli za dvije godine...
... a ogromna ljubav ti promijeni život!!! "

I zbilja, prošla su dva i pol mjeseca od prekida, ja sam jebeno dobro. Ne uvjeravam sebe i ljude oko sebe da je to tako, nego se ja osjećam jako dobro. Čak me je bilo i strah da je prebrzo, da nije dosta vremena prošlo... ali neću razbijati glavu sa tim... jel sam dobro. I bit ću još i bolje. Mogu reći da sam ga prebolila. HA!!!
Znam da će biti trenutaka kad će me opet nešto podsjetiti na njega, kad ću se sjetiti i lijepih i malo manje lijepih trenutaka jel ipak sam ga voljela i bit će prisutan tu negdje, barem još neko vrijeme. I da kad mi dođe onih " loših 5 minuta " vjerovatno ću sjesti i napisati post, ali davno je iza mene ono vrijeme kada je tih istih 5 minuta trajalo 24 sata dnevno.
Bilo je loše i bolilo je... ali iznenadila sam samu sebe kako mi je malo vremena trebalo ( ili to i nije tako malo vremena??? ), i još jednom kažem da sam ga voljela, iza toga stojim, ali sve mi se čini da ni moja ljubav prema njemu nije bila tako velika kako sam onda mislila.

| 01:33 | Komentari (20) | Isprintaj | #

nedjelja, 24.12.2006.

DRAGI MOJI...

Svima vam želim sretan i blagoslovljen Božić.
Puno sreće, ljubavi i veselja.
Nadam se da ćemo svi biti sretni na ovaj Božić, pa makar i na jednu noć, jedan dan.
A idu vam na živce ovi Božićni pjesmuljci?
Preporučam Eminema i "Jingle bells" te Monty Python "Ho, ho fuckin ho" .

pusee svima

| 18:16 | Komentari (16) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>